Kada je pokojni fra Slavko Barbarić pokretao likovnu radionicu u Majčinom selu, nije mislio samo na terapeutski rad s djecom iz sela, nego je sanjao i o suradnji s okolnim školama. U ovom vremenu tehnologije i tehnologizacije, kad nam djeca provode i više od 4 sata dnevno za različitim ekranima (i za to vrijeme njihov mozak primi 40 000 pokreta manje), sve više se uviđa potreba za stimulacijom dječjeg mozga i tijela. Najveći broj informacija mozgu daju prsti, zatim govor, pa vid. Posljedicu sve manjeg korištenje tih osjetila vidimo u školama u kojima se učitelji sve više bore s različitim jezičnim, govornim, grafomotoričkim, pa i s tjelesnim poteškoćama u razvoju djece.

Upravo s toga, u utorak 8. 04. 2014. učenici 1c razreda OŠ iz Gruda posjetili su našu radionicu u Majčinom selu. Na jednosatnoj okupacionoj terapiji, voditeljica radionice gosp. Marica im je pokazivala, a zatim su mališani na vlastitom primjeru upoznali važnost kreativnog rada, modeliranja, oblikovanja, koordinacije glave i ruku, zajedništva i rekreacije. U korisnom međusobnom druženju, ali i kreativnoj suradnji sa vlastitim majkama, izrađeni su različiti mali anđeli i ukrasi od gline. Učiteljica i roditelji dobili su i puno drugih kreativnih ideja za rad s djecom, a djeca puno radosti u stvaranju vlastitim rukama. Nadamo se da će ovaj primjer potaknuti i druge razrede i škole na organiziranje ovakvih kreativnih radionica, kako bi nastavili fra Slavkovu premisu: „Sve za djecu, sve za zdravi odgoj djece!“.

U svih šest skupina odgajatelji su djecu poučili o korizmi, da je to vrijeme prije Uskrsa, u kome se pripremamo za Uskrs. Više molimo jer je Isus za nas umro i uskrsnuo. I kako su mi neka djeca rekla – odrekli smo se svega što je loše, i odrekli smo se petkom jesti slatkiše jer ih volimo, a neka ih djeca nemaju nikada, teta nam je pokazala slike djece koja nemaju ništa jesti.

Ponosno su mi govorili što sve mole posebno u korizmi sa svojim odgajateljima u skupini. Jedni su molili put križa i znali su postaje križnog puta. Znali su i da je Isus tri puta pao pod križem. Drugi su molili desetak krunice, treći pet očenaša na čast pet Isusovih rana, itd.

Vrijeme korizme su odgajatelji popratili s djecom i likovnim radovima – raznih tehnika, od modeliranja križa i našeg brda Križevca, oblikovanja križa ili krunice od krep papira, crtanje, bojanje, kao i dekoracije molitvenog kutka po skupinama. Dječje radove odgajatelji uvijek izlože da ih djeca mogu ponosno pokazati svojim roditeljima. U molitveni kutak su stavili ljubičasto platno s križem i trnovom krunom. Inače djeca vrlo rado u korizmi pjevaju pjesmu ¸¸Isusova kruna“,a tekst pjesme je -Isusova kruna sva je trnja puna, bit ću dobar da procvjeta, mjesto trnja cvijet do cvjeta.

Jedna djevojčica gledajući u trnovu krunu je rekla: ,,Da bar ima cvjetova, manje bi Isusa bolilo“. Pojasnili smo djevojčici da naša molitva pomaže Isusu da ga manje boli. Često djeca sama dođu u molitveni kutak u skupini i mole.

Donijeli smo u vrtić i cvijeće ¸¸Isusova kruna“ koja je puna cvjetova - pa se trn od cvjetova i ne vidi. Djeca su se obradovala kad su vidjeli koliko cvjetova ima, pojasnili smo djeci da ona uvijek cvjeta, jer su naša djeca uvijek dobra.

Po cjelokupnoj ovoj pripremi kroz korizmu, naša djeca će u život ponijet taj doživljaj korizme i vjere na dječji način. Doživljaj vjere na dječji način – u djetinjstvu, je čvrsta karika koja nas čuva kroz cijeli život. Ona nas čvrsto veže uz Isusa, tako - da jasno vidimo Božju prisutnost u našem svakodnevnom životu.

ŽELIMO SVIMA BLAGOSLOVLJENU I PLODONOSNU KORIZMU!